Anatomska promjene vjeđa

 

 

Cilj kojem težimo je očna proteza koja se neće razlikovati od oka. Međutim, taj je cilj često nedostižan, jer postoje anatomske promjene. Anatomske promjene se najbolje korigiraju plastičnom protezom po mjeri. 

 

Jako utonula gornja vjeđa, gore ispod obrve, može se samo djelomično popuniti protezom, a korigira se orbitalnim implantom. Veća proteza nije uvijek dobra, jer jače nateže donju vjeđu (koja je često ionako već mlohava).

 Orbitalni implant dodatno sprječava pomicanje sadržaja očne šupljine prema naprijed, te omogućava da se proteza bolje pokreće.


Kad je šupljina (konjunktivalna vrečica) mala i skvrčena, oko se ne zatvara niti kad je proteza manja, a ponekad se ne zatvara niti kad nema proteze.

 

Spuštena gornja vjeđa (ptoza) može se djelomično podići protezom, a ako je jače izražena korigira se operativno.


 

Kad u šupljini postoje priraslice i ožiljni tračci, na plastičnoj protezi po mjeri mogu se napraviti udubine i kanali koji ih premošćuju.  

 


Kod plitkih ili sraštenih prijelaznih brazda, mlohave donje vjeđe, uvrnute ili izvrnute vjeđe, proteza može ispadati kod mimičkih pokreta ili naglih pokreta glavom. Takve promjene se ne mogu uvijek riješiti novom operacijom. Proteza po mjeri je tada bolje rješenje nego nikakva. 


 Kad je oko unakaženo i slijepo ali nije skvrčeno, koristi se meka kozmetska kontaktna leća. Također se može se učiniti evisceracija ili enukleacija očne jabučice (o tome odlučuje operater). Evisceracija je operacija kojom se isprazni sadžaj očne jabučice a ostavi se bjeloočnica i očni mišići. Enukleacijea je odstranjenje očne jabučice, a često se kombinira sa ugradnjom impalnta.   

Izrada i hosting: Orbis.hr